KRATKA POVIJESNICA VRO “MEDAČKI DŽEP”
- rujna 1993.g. Hrvatska vojska i policija pokrenuli su ofenzivnu VRO “Medački džep”. Tijekom svega nekoliko sati hrvatske snage ovladale su područjem od Divosela do Počitelja i na taj način osigurali da se do kraja domovinskog rata sa okupiranog područja više ne ispaljuju topničke kanonade u Gospiću i okolici. Uz našu 9.gardijsku brigadu “Vukovi”, sudionici ove veličanstvene akcije bili su i snage specijalne policije RH, 111. brigada HV te domobranske bojne Gospić i Lovinac, a kao takvu osmislio ju je GS OS RH na čelu sa generalom Jankom Bobetkom. Ovom akcijom oslobođeno je oko 225 kvadratnih kilometara podno Velebita ali nakon međunarodnog pritiska hrvatske snage bile su primorane 17. rujna 1993.g. povukao se na početnom položaju prije početka akcija, a nadzor nad oslobođenim područjima preuzeo je UNPROFOR. U svezi ove vojno-redarstvene operacije odmah je krenula prava lavina dezinformacija. Izmišljen je i najveći otpor na tom području od strane kanadskog bataljuna iz sastava UNPROFORA “ubivši pri tome 32 hrvatska vojnika. Na temu ove izmišljene bitke napisana je i knjiga, a dio je kanadskih vojnika po povratku u Kanadu čak i odlikovan zbog” iznimnih hrabrosti ” .
Tijekom VRO “Medački džep” poginulo je šest hrvatskih vojnika i sedam policajaca. Njima u čast održan je prigodni komemorativni program. Započeo je svetom misom u gospićkoj katedrali Navještenja blažene djevice Marije za sve poginule branitelje, a koju je predvodio mons. Mile Bogović. Nastavljeno je komemorativnim skupom kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama domovinskog rata, zatim polaganjem vijenaca u vojarni HV 9. gardijske brigade “Vukovi” te u Rizvanuši ispred spomen-obilježja poginulim hrvatskim policajcima.
Naravno, 09. rujna 2020.g. na obljetnici jedne od svetih nam VRO nazočili smo i mi kao udruga te zajedno sa ratnom braćom iz matičnie udruge, podružnice PGŽ (Primorsko-goranske Županije) i svim drugim bratskim braniteljskim udrugama odali počast svim hrvatskim sinovima koji su svoje živote položili na oltar domovine.
Na povratku u naš matični grad Benkovac zaustavili smo se u Ribniku gdje su VUKOVI iz matične udruge sa sjedištem u Gospiću obnovili spomenik na mjestu pogibije Siniše Rosuljaša-Oluje te smo zapalili plamen za dušu našeg heroja koji je poginuo od snajperskog metka.
